djevojčica brala ....
Sjećam se da sam kao mala voljela, kao i sva djeca u određenom periodu, rješavati probleme ili neke zadatke na isključivo svoj način. Nije to bilo ništa neobično ali moja mama i danas tvrdi za jedan nemili događaj da sam se ja izgubila što nije istina jer se svega sjećam...naime..
Taman je stiglo proljeće i kako to već biva u šumi pokraj naše tadašnje kuće ili bolje rečeno stana...sve je vrvilo od cvijeća i kukaca i zelenilo je bilo oduševljavajuće privlačno. A ja kao ja ( gledano iz maminog kuta) nisam mogla odoljeti nego sam se bacila na branje cvijeća ...ovo zvuči kao suvremena crvenkapica...dakle..tog proljeća moja mama je ostala bez cigareta što je predstavljalo velik problem (tada je to bio Lord...tko se još sjeća tih cigareta??)...a ja kao ja, nesigurna u sebe, jer mi je bilo nekih 7...nisam iz principa htjela otići u obližnji restoran kupiti cigarete..jer se to tada moglo i tamo iako ne službeno....i jer me mama baš tamo i poslala..Ne! Meni je bilo neugodno pitati stričeka konobara preko onog velikog šanka da mi da cigarete...danas mi ih ne bi, da imam 7 godina, prodali ni na kiosku..haha..
pa sam tako tada krenula prema najbližem kiosku, dućanu ili čemu već...pješke naravno...a to je bila poprilična udaljenost...pola sata do dućana i još pola natrag..uglavnom..kad sam se sretna i zadovoljna vratila doma, mama je već pozvala policiju i sjećam se da je tamo bio i mamin i tatin vjenčani kum koji me samo u čudu gledao..a mama je bila sretna šta sam živa i zdrava...naravno..kao i sve mame...mislim da su joj prisjele te cigarete..ali meni je bilo zabavno dok nisam skužila da je za mnom potjera...uh...uglavnom, ona i danas misli da ja nisam odmakla dalje od kuće pa čak da nisam stigla ni do restorana nego da sam se zaboravila berući cvijeće i to sat vremena ni manje ni više....ah..da...toliko dijete ipak nisam ...(bila)
bube su u glavi
kako to već biva navečer mi se okice rašire i koliko god da sam spavala ili nisam spavala po danu, sad mi je najzanimljivije biti budna.Usprkos jednom upornom komarcu koji je krivo obaviješten da ljeto još traje, i koji se skriva negdje u nekom mračnom kutku, ili možda negdje iza mojih ledja? i čeka dok ne ugasim komp da krene u napad i dosadno zujanje oko mog lijevog uha....(zato jer mi je najugodnije spavati na desnom boku od kad je mali bebac postao malo veci); onda krenem u mlataranje ali ga naravno nikad ne dotučem...tko zna šta mali misli o meni (onaj mali u trbuhu), kad tako mlataram...možda misli da ga oponašam..koja luda mama:))haha..
gledala sam neki film na tv-u o pedofilima i nisam mogla to uopće pogledat do kraja, pa sam nakon bezuspješnog okretanja programa (horor na prvom, playboy na rtl-u,i boks na drugom) odlučila pisat blog..ja ne znam stvarno koji to neandertalci odlučuju o tv programu, ne misle uopće na jadne trudnice ili penzionere koji ne mogu npr. spavati u to gluho doba, nego ih plaše hororima ko da ih nema dovoljno u stvarnom životu, ili nas prisiljavaju gledati tzv. žene koje od sebe rade majmunice u tim perverznim okruženjima..dečki moji...zar bi vi s jednom od tih htjeli zasnovati obitelj???sumnjam...ako da, onda nešto nije u redu s vama...
više nema nekih toplih lijepih filmova (osim za božić) a i tada su to reprize koje se vrte od kad ja znam za sebe...nema uopće dobrih crtića...samo oni japanski izobličeni likovi, ili naša tzv.dječja emisija s retardiranim glasovima i bolesnim animacijama..pa tko bi gledao curicu koja ima usta ko da je bila na plastičnoj operaciji a nije izvadila šavove???
katastrofa od televizije, a ja nisam još nabavila satelitsku..hehe..nije bilo vremena..ali tužno je da naša tv-svejedno koja- nema nikakve normalne emisije za djecu, ili za malo veću djecu, ja isto volim crtiće, volim sve bajke...braću grimm, mažuranićku...
volim kušana i koka u svim varijantama.... gdje su one emisije s kušecom..zakaj nema tih repriza??patuljci pojma nemaju??
samo zatupljujuce serije tipa roseanne, ili pod istim krovom, ili onaj will smith, ili bračne vode..ma ok...ali izlizalo se, priznajte...
promjene malo, promjene..prestanite uvoditi loše glumce i snimati serije i sudnice ako to ne znate raditi..molim vas..to je smiješno...a nije komedija...budite originalni...dajte malo nekih stand up komedija...osim seinfielda..kojeg vec znamo napamet...
ispada da su nam najzanimljivije reklame..i to one strane...
dosta kritike...zapitajte se sta bi vi gledali da se opustite i uživate, da se nasmijete...i šta bi dali vašoj djeci da gledaju??
hm..da...imate satelitsku ili uopce ne gledate tv, nego dvd-ove...to sam si i mislila...
od prvog dejta do bebe
Danas sam provela jedan jaaaaaako dosadan dan. Zašto? toliko me bolila glava da sam nakon ustajanja i doručka opet išla spavati. Užas! Ali na sreću, mogu si to sad priuštiti jer sam trudna i više ne radim...hehe...:))
Tek navečer me počelo manje bolit i skužila sam da mi zapravo ne paše sunce ali mi paše more!yes!još sam na moru, ili bolje rečeno, tek sad sam na moru:)i lijepo je, nema šta...ko svaki put, ali je drukčije sad kad bebač pliva sa mnom..i kad me lupka iznutra, i s obzirom da mi je to prvi bebač, onda se posebno iznenadjujem na sve...i na natečene nogice (svoje naravno) i na niski tlak, i na papanje..ajde dobro na to se nije teško naviknut, ali je sve taaaaaaaaaaaaaaaaako lijepo jer sam sretna i skužila sam da sam sretnija nego inače, to mi kažu svi oko mene, da se samo smijem i da sjajim (dobro možda je previše kreme za sunčanje)..jedini problem je nesanica, ali bar imam vremena za neke nove stvari, kao otvaranje bloga;))
Uglavnom, ja volim ove točkice izmedju mojih misli jer vizualno ostavljaju prostora za dah,a mog dragog to izludjuje...ali fali mi on...moj mali pomorac...još dva miseca pa je tata doma..hehe..onda ćemo napravit tulum...ali treba živit i dok ga nema, jel tako? sad se bar zabavljam na blogu, i slušam lupkanje malog bebača pa mi nije dosadno...a onda se sjetim nekih naših trenutaka kad smo se tek upoznali, prije nego šta smo prohodali...koji su to bili gušti..izlasci u grupici ljudi, pa neki pokušaji da komuniciraš samo s njim, pa neki znakovi pažnje...dobre prilike za uhvatit ga da ti kaže šta misli o tebi su jedino uživo..iako je situacija tada napetija ali je sladje..on je skužio da ne može bez mene kad sam ja već počela mislit da ću nekako bez njega nastavit dalje..hehe...posvadjali se oko gluposti i nismo pričali a on je tada rekao slavnu rečenicu " ne mogu bit posvadjan s tobom jer se ne osijećam dobro"..pa ajde dobro, onda ćemo se pomirit...onda je meni bilo lakše jer ipak, nije on od onih otvorenih tipova koji ti kažu direktno neke stvari..hm..tko zna jel ima uopće takvih..sumnjam..uglavnom se prvo dogode nekako neke stvari a onda se priča...hehe...ali kod nas je ipak bila ova filmskija varijanta:)) uglavnom, kad odustanete, onda oni kreću u akciju a poslije se hvale da su vas htjeli pržiti na vatrici..moš mislit, kad se prepao da ću otić onda me uhvatio...a ja ko ja...još mi je bilo napeto, a onda me i zaintigiralo sve skupa...
ljubic za vruće dane na plaži...uglavnom, više se ne svadjamo...iako nam je prva svadja bila presudna...ali mi sad fali..samo da je tu, pa makar se i posvadjali...šala mala....trudnice trebaju veću pažnju i mir i izljeve ljubavi..iako sam skužila da ja baš i nisam imala promjene raspoloženja, ali možda ih imam inače pa se to onda ne broji...
SAVJET
nemojte svojim curama, ženama, mamama, sestrama i dečkima, muževima, tatama, i braći zaboravit reć bar jedanput na dan koliko ih volite i koliko vam znače jer to mijenja ljude...i vas same...meni je trebalo sto godina da nekom kazem da ga volim..to je neugodno jer se otkrivate i možete biti odbijeni ili ismijani..ali je svakako dobitak jer i ako vas odbiju vi ste ti koji su hrabri....i možete zaspati čiste savjesti..hehe..iako možda nećete sutra moći pogledati tu osobu..nema veze...doći će neka stvorena samo za vas...i to je onda najljepše...
sta je ovo (l)judi moji
Shrvana ogromnim bolom, u realnosti naših života, uzdišem zbog nanesenih nepravda na ovom jadnom svijetu...mislim da se netko vec izrigao na ovu rečenicu...dosadne rečenice, jednostavno prolete oči na slijedecu zanimljivost ako je uopće ima:))..
Izvlačim zaključak da je najbolje pisati jer to ti nitko ne može zabraniti, može te prekinuti dok pričaš, dok se dereš, dok pomažeš, pa čak i dok sereš, ali..ne..kad pišeš...ne gubiš (s)misao..to je ispušni ventil...problem je u tome što mi je dovoljno da izbacim iz sebe te rečenice i misli, da se izgubi strah od budućnosti..imam strah od buducnosti!!!! a rečenice mi polagano nalikuju na tok svijesti...ready made? nevažno...sve je ready made...ili? zna se šta ce biti sutra ili se pretpostavlja da ću sutra ujutro oprati zube, popiškiti se i obući a onda navaliti na doručak..opranih ruku..hm...a sve one misli koje me opterećuju dok to sve radim...nevjerojatan je taj mozak...ali nisam luda...ima i gorih...mozda manje misle ali su sretniji..ili..ne znaju da nisu pa sam ja zato sretnija??...
Prošla je faza veselja položenih ispita i drhtanja pred profesorima, došla je faza ulaženja u zbornice i pisanja jedinica drugima koji rade šta smo i mi...nevjerojatno...koji dobar osjecaj..ali, da bar imam priliku s njima razgovarati...ne..probudi se...ti si na burzi, na burzi na kojoj ti je teta rekla da ne prijavljuješ tipa koji radi četiri posla u struci jer ćeš doći na crnu listu..ups! ššššššššš.........tiho........ali taj striček nije doktor...a ja svejedno nemam za svoj kruh, nego me muž hrani...poznato?
ma nije još ni muž, jer nije bila svadba..ali kaj je danas to važno...
Bepina čeka kad ce prid oltar a u medjuvremenu pizdi po tastaturi jer mali Rok(o) lupa u trbuhu i htio bi da je mama na porodiljnom a mama konobari jer onaj striček s početka priče ima četiri posla u struci:)) frustracijo moja prijedji na drugoga...hehe...
Ma glavno da je živo i zdravo pa ce doć i posal i stan...e di ti živis? ko će ti dat posal i stan?
možda da upišem medičinu pa ko luigi dobivam napojnice u pršutima i eurima? eee...
Ke djente, mijo postato, ke imbečili !
